Pogledom u daljinu
Dozvati te želim
I srce mi gori
Kad tvojega lica sjetim se
Tišinom pustinje
Odjekuje mi samoća
I svako zrnce pijeska
Blješti i trepti u svjetlu
Tvojega dolaska
Nisam dostojna
I strah me je
Tko će biti tu kad dođeš
I gdje ćeš me naći
Kad se sjetim tvojega lica
Vrati mi se mir
Iz daljine iz koje dolaziš
Tvojega lica mir
Kad jesen dođe
i osvijetli krajolik
bojama zlatnim
koraci utihnu
na tepihu mekom
zastane dah
ljepota ozari srce
i umiranje svako
poprimi tad
vječnosti
ten
Čežnja za Kraljevstvom
krošnjama prošeta
do tvojega neba
Umiranje svako
tad novi
ima smisao
U krilu vječnosti
Hvala ti za grimizno jutro
i za paletu ljepote
tvojih boja u nama
Hvala ti za dar
punine života
i čežnju
biti kao ti
Hvala ti za zajedništvo
i tvoju prisutnost
za rađanje i umiranje
Hvala ti za novo jutro
i novi korak s tobom
novi susret
ljubav novu
koju daruješ
samo ti
Hvala
Marijo,
ti ljubila si srcem, ti nosila si čitavim bićem
Isusa, Sina Božjega
Marijo,
ti služila si vjerno, ti slušala si rado
glas Duha, Očevu volju, Sinovu riječ
Marijo,
ti slijedila si vjerno
pouke u srcu pohranjene
Marijo,
ti tražila si u tami Golgote
pogled Isusov
i razumjela tajnu
Marijo,
ti čekala si iskru zore Uskrsa, ti primila si Plamen
učini i nas iznova rođenima
Njegovim Duhom
Život. Što je to život? Dišem, postojim, stvorena sam i ljubljena od najvećeg Bića koje me stvorilo. Hodam, koračam, prolazim kroz vrijeme s Njim. Dodirujem zemlju, mičem se po njoj, susrećem ljude i razna stvorenja. Koliko je tko svjestan toga života ili samo po nagonu živi ono za što je stvoren s toliko ljubavi i dosjetljivosti.
Život. Dah tvojega Duha. Dar tvojega Srca meni. Prekrasno ostvarenje tvoje dosjetljivosti, Stvoritelju!
Ti si moj život. Ovaj na zemlji samo je prolazan, a tako ga pokušavam spasiti u svakom pogledu. Što ću dati u zamjenu za život, što ću dati u zamjenu za tebe?
Odričem se sebe, jer nisam ja taj život nego ti. Divan si! Dahom svojega Duha oživljuj me iznova da se mogu zaista odreći sebe i uzeti križ, ići za tobom. Dahom svojega Duha ispuni me, da živim punim životom tebe i tvoja djela!
Gospodine, čeznem za tobom, mojim istinskim životom i divno mi je znati da sam u tebi, u tebi promatrati sve oko sebe, vidjeti stvarnost tvojega života u svemu i svega u tebi. Odreći se starog pogleda na život.
To je novi pogled, novi život, novi dan… novi udah tvojega Duha… nova pjesma tvoje riječi… Slavim te!
Ti suton si moj
u danu svoje riječi
rumenilom neba ozaren
čeznutljivo dolaziš
Ti svjetlo si moje
u tami noći srca
kada se čini da nisi tu
Ti jutro si moje
koje novu ljubav najavljuje
izlaskom tvojim
sunce pravde
Ti žar si moj
u punini dana
dok tragam za glasom tvojim
Ti život si moj
dragocjeni
Živjeti te želim,
Kriste
Između krošnji
k nebu tvojem letim
slobodna od zemlje
na krilima Riječi
dotičem te
dok obavijaš moje biće
svjetošću neba svojega
krajolike predivne nezirem
i ne zaustavljm se
dok te ne nađem
u punini
Između stijena izlaz je tvoj
svježinom Uskrsa me osvajaš
i prodireš u moje dubine
utjehom i hrabrošću
snagom novom
svaki atom bića zahvaćaš
srce mi obilježavajući
pečatom ljubavi
dok te ne nađem
u punini
O kako te želim
4. 7. 2011.
Kako to misliš, Isuse, život drugačiji, život nov? Ne razumijem te. Pa ipak, osjećam lakoću i radost jer znam da ti dobro znaš što si mi htio reći.
Dan je nov. Suncem obasjano sve. Ti si tu. A ja daleko negdje biram misli i poslove. Zastajem malo. A ti me gledaš s osmjehom.
Baš dobro.
Riječ tvoja u srcu žari
čistoću nosi
dok hodimo zajedno
Prisutnost
neprepoznata
Ne odustaješ
ljubavlju označuješ korak svaki
u dubinama srca
pratiš svojom niti životnom
u Pismima utkanom
U naš se život
nenametljivo ugrađuješ
prisutan u kruhu
Hvala ti
što si tu
na ovom putu
Zajedno s nama blagovati
trpjeti
u nama
Pogledom
zajedno usmjereni
smisao nosimo
gladnima
Divan si
u darivanju sebe
velik
u malenosti stvorenog
prisutan
Hvala ti što želiš
Dok koraci teški traže siguran put
a tama se probija na zemnoj poljani
tvojom svetošću osnažujem misli
tvoj pogled mi donosi nove iskre svjetla dubine trenutka, komadića stvaranja
Kako je lijep pogled danas
na obližnji krajolik
tvoja toplina pobjeđuje, milosrđe bez kraja
tvoje srce nas nosi
i kad ne znamo
u dubine stvarnosti svakoga bića
željna tebe
U tvojem središtu postojimo u predivnim bojama jeseni bez kraja
U tvojem središtu ljubavi bezmjerne
u tvojem središtu
odmaram svoj duh nemiran
i usidrujem samo na tvojoj stijeni
Samo u tebi
O kada bih mogla izreći
koliko si bitan
koliko si tu
Na mojem moru
kiša se s dubinama spaja
kao da tiho donosi mu svoje snove
Na mojem nebu
zvijezde i kapljice
susreću se
Moj pogled na grad
malena svjetla otkriva i daje
U tišini moje večeri
zahvalnost se pozdravlja
sa Stvoriteljem
i novoj zori
otvara srce
U mojoj zori …
Svjetla puna
staza oživjela
pod čistoćom svoda
očekuje
cvijet
Divna
jutra
blistava sjajem
novog proljeća
čekaju te
probudi srce
udahni svježinu novosti
u zagrljaju ljubavi nove
dok budi se
novi
cvijet
za tebe
Željela bih nešto napisati, onako između redaka. Kroz moj prozor vidim Malu crkvu, kroz krošnje jednoga drveta. Taj pogled imam samo zimi kroz ogoljelu krošnju. Tvoj hram, tvoje prebivalište… klanjam se. U prvom radnom danu ove godine, između obaveza i dužnosti, otkrivam tvoje lice, tvoju blizinu… Hvala ti!
U srcu nepreglednosti
zrake svjetlosti
koračaju
do tebe
U mojoj pustinji
sve nevidljivo je
osim pijeska i neba
predivnog
U mojem trenutku
želim samo tebe
i tvoju riječ,
Svesilni
